Baš mi je žao što ovaj krasan snježni doživljaj nismo imali za Božić.
Samo mi je to nedostajalo jer je ove godine zaista bio bajkovit.
Dočekali smo ga kod mojih roditelja i to u njihovoj viksi , bez struje (samo akumulator) , uz vatricu koja pucketa u kaminu , s mirisom friško pečenih kolača iz starinske peći .
Bor je bio skoro do plafona i Moj Kolačić, Njezina Visost Baka i Ja Kraljica Majka kitile smo bor dok su Njegovo Visočanstvo Deda i Kralj Tata šetali po "Gruntu" i raspredali o situaciji u kraljevstvu.
Navečer kad se Mali Kolačić umorio i zaspao, Veliki kvartet je odigrao par partija "Čovječe, ne ljuti se!"
Ujutro smo otvorili poklone i uauauauauaukali od radosti što smo dobili nove čarape, a za ručak su stigli svi ostali uzvanici Preuzvišeni Pradeda i Prabaka i Princ Ujo i njegova pratilja Princeza Bitćejednomujna!
A za doživljaj snijega smo napravili "Božićno selo"
Sutra ćemo se sanjkati do iznemoglosti jer Kralj Tata slaže stazu za spust.
Neće to bit baš brzinski spust kao što bi Kraljici Majci odgovaralo jer je Moj Kolačić još premali, ali bolje išta nego ništa!
Sanjke su pdmazane i praporci su na svojim mjestima!
Baš će bit bajkovito!
