Kako smo se nosali!

Sad Moj Kolačić ima skoro 3 godine i 15 kila i više ju zaista ne mogu nosati, a sva sreća pa sad voli i "tujčati".

No nekad smo se zaista nosali po brdima, moru, gdje god da smo išli. Pa čak i kuhinji dok se kuhalo.

Našla sam par fotkica pa me sad puca nostalgija.

Moja kičma je danas zahvalna što su ove nosiljke izumljene :)

O praktičnoj strani ove vrste nošenja smatram da ne moram ništa komentirati.
Uvijek sam se grozila onih raznih dijelova kolica , glomaznih i koje s mukom složiš.
Ovo je u trenu na tebi, a dijete sigurno i gleda svijet s visoka!
Ovaj mei-tai je mojom rukom šivan, i ostat će , a  nadam se i opstati za neke nove naraštaje.

A evo zgodan link sa još više  položaja.
Sve smo ih isprobali :)

Namještanje:

prsa o prsa (nama najdraži)

na boku (nismo ga baš prakticirali)

i na leđima (izvrsno za branje kupina i šetnje)