Plodove smo pobrali, uskladištili, preradili, pojeli...
Malo me poremetilo mjenjanje vure. Mislim da je vrijeme da se pobunimo i ukinemo tu besmislicu. Radim do pol četri na poslu. Krenem iz Zagreba i dok dođem doma već je mrak. I onda pojedem i umrtvim se jer je vani već mrak ,a u meni se probudi prava kokoš kojoj staviš glavu pod krilo i ona već hrče!
Osim toga što u jesen najviše volim blejati u šumu, volim i smišljati kako i što za Božić. To bude za čas.
No, ipak nismo tak neradni kak zvuči.
Moj novi kutak za guštanje je gotov i već sam dio radova poklonila.
Obzirom da me picassa strašno tlači i ne uređuje fotke stavljam neobrađene.
No , kako bi sanjali ruže, kojih sad ima samo u cvjećarnama po fantastično visokim cijenama , našla sam krasnu ideju za aranžman.
Treba samo požuriti dok je lišće prekrasnih boja.
A to izgleda ovako:
Sastojci: cvjećarska spužva, stara tegla , listovi , najbolje javorovi. |
Listići se sfrću i umataju jedan u drugi |
Pa ponovno slažu i umataju |
Dok se ne dobije ruža. Dno je najbolje vezati trakom za poklone kako list ne bi puknuo. |
Sve se zapikne u spužvu koja je sad već u teglici. |
Doda se koji češer i šipak i jesenski aranžman, uz miris friško spećene štrudle od jabuka, je tu! |