No kao u mnogočemu, život je daleko od maštanja jedne klinke.
Nemam volvo karavan i više mi ni nije favorit, nemam puno klinci. Imam samo jednog Malog Kolačića kojeg sam jaaaaako dugo čekala, ali i dočekala.
Nemam zlatne retrivere, ali imam krasne prijatelje koji , nažalost prebrzo odlaze.
Imati psa kao prijatelja! Divno! Ispunjujuće u svim pogledima! I traje prekratko! I kad ode , to boli.
Oduvijek sam imala pse. To su mahom bili obični domaći peseki, klempavih uha , vesele naravi, i najbolji prijatelji.
Prvi cucak kojeg se sjećam, a bila sam zaista mala, bio je Teri, bijelo-smeđi rudlavi, i sjećam se da sam jahala na njemu. Imala sam valjda 3-4 godine. Podsjećao me na bernardinca. Neznam što je bilo s njim.
Onda sam jednog dana došla iz škole i vidjela krasnog crnog ljepotana , Rexa. Imao je cca 3 godine kad ga je Deda Kralj doveo sa sela gdje nije bio podoban jer je volio koke, one pernate, jel... !
On je jednog dana doveo prijateljicu, strašljivu Žutu, koja je okotila male u napuštenom dvorištu kraj naše kuće. Preživjela je samo jedna kujica koju sam mazila i pazila i nazvala je Lena.
Rex nas je napustio sa 16-tak godina. A Lena je sa nama bila 12 godina. Bila mi je prava prijateljica.
Kad sam se odselila, nisam vodila Lenu sa sobom jer je već bila stara i ne bi podnjela baš nabolje preseljenje, a i imala je društvo doma , potomka Limača.
U novoj kući smo uzeli kujicu od rođaka koji trenutno nisu imali gdje s njom. Kako nije bila sterilizirana, a došla je na selo kod fakina, ubrzo je donjela je na svijet mališane od kojih smo zadržali našeg "auzvinkl" Flika, koji je nas je u prosincu , baš pred Božić, napustio. Bio je to strašno strpljiv i dobročudan pas. Pravi prijatelj i nama i našim mačkama. Još me stisne u grlu kad se sjetim.
Svi moji/naši cucki su bili domaći peseki koji su mi ispunjavali dane i obogatili život, i neki su bili sa nama od rođenja pa do smrti. Znam da su me učinili boljom osobom.
Kad je Flik otišao, nismo se mogli natjerati uzeti novog peseka.
Puno smo razmišljali da li..., kada , kakvog , mješanca , čistokrvnog , koliko starog , curu / dečka , itd....
Odlučili smo istražiti po raznim stranicama na netu. Nevjerojatno koliko ih ima!!! Još uvijek mi se vrte slike pred očima .
Nekad nismo ni svjesni koliko nesretnih životinja ima u našoj svakodnevnici.
Prije cca 1 mjesec smo počeli surfati netom.Pregledali smo tisuće oglasa. Moram priznati da smo vrlo kratko vrijeme proveli na oglasima prodaje pasa.
Ima toliko stranica i udruga koje brinu o ljubimcima, i toliko prekrasnih ljudi volontera koji pomažu životinjama da im bude bolje i da nađu svoj dom.
Odlučili smo pričekati proljeće. Bit ćemo više vani i imat ćemo više vremena, lakše će biti s cuckom na proljeće, ne žurimo se, treba dobro razmisliti, treba sve pripremiti, ali... nismo prestali navračati na oglase i kako život obično ne ide u smjeru u kojem želiš, tako nismo čekali proljeće jer nam je jedna pesica kliknula.
Tata Kralj je dobio zadatak. Nazvati tetu čuvalicu i pitati jel oglas aktivan. I lavina je krenula!!!
Sve je nekako sjelo na svoje mjesto i tjedan i pol nakon prvog poziva, iz smjera Splita stigla je Gita.
Morski pas od cca godinu dana. Umiljata, vesela, strašno živahna i vrckava.
Ima je po cijelom dvorištu i jako se brzo naviknula na zimu i snijeg koji ne prestaje.
Iznimno dobra sa našim Malim Kolačićem, a to mi je trenutno najbitnije.
Sve ostalo će naučiti, pa čak i to da mladi jorgovan nije za jesti i da se ispod lovor višnje ne skriva apsolutno ništa i da ne mora kopati da bi to provjerila :)
Jučer su bila 2 tjedna od kako je stigla. Naučila je svašta i uživa, ali jedva čeka proljeće kao i mi da više vremena provodi vani u jurcanju.
Čitala sam prije par godina jednu krasnu knjigu o zgodama jednog psa Arnija. Arnijev gazda u jednom dijelu opisuje kako oni nisu usvojili Arnija, nego je Arni usvojio njih i kako su svi oboljeli od strašne bolesti koja se zove "uvlačenje pod kožu".
Nadam se da će svi, ili dobra većina onih krasnih peseka sa raznih oglasa usvojiti svoje ljude i kako će im se "uvući pod kožu".
A ovdje je samo nekoliko linkova na koje smo naletjeli dok smo "tražili" i "bili nađeni":
http://www.vsj.hr/psi.aspx
http://zooportal.hr/category/zastita-zivotinja/udomi-me/
http://drustvo-sapa.hr/
http://www.forum.hr/forumdisplay.php?f=240
http://www.udomimekarlovac.hr/
http://www.azilzagreb.com/UdomljeneZivotinje.aspx
http://www.udruga-sirius.hr/udomljavanje
http://poklanjampsa.wix.com/udomljavanje-pasa#
http://www.njuskalo.hr/udomljavanje-pasa
