Postoji vrijeme za "sve u svoje vrijeme".
Predviđam da će ovaj blog uskoro zaživjeti novim sadržajem.
Još veseliji i još življi i još kreativniji.
Do tad (a zbog pomanjkanja kvalitetnije opreme tj. računala) uživajte u životu uz jednu napisanu samo za mojeg Malog kolačića:
Ježurka se doskitao u dvorište naše.
Izgleda da mu kod nas baš paše.
Ali kad nas je vidio odmah se napuhnuo.
I pokazao bodlje svoje
Kao da kaže; “U boj za dvorište moje!”
Zafrknuo je nosom malim
Kao da nam kaže: “Ti misliš da se ja šalim!”
Njuškicom njuška gore - dole,
Traži zmije I puževe gole.
Zmija i puž su mu hrana slasna
Doda još I kruškicu I bit će to gozba krasna.
Za ljubimca ga ne mogu držati,
Jer prstiće ću sve ispikati.
Njegove su bodlje kao igle male,
Piknuti bi prstiće lako znale.
Ne želim suze , do njih mi nije.
Ježa ću samo gledati kao I prije.
Neka po dvorištu I dalje hoda mome
Tražeći I njuškajući , u poslu svome.
