Posljednji pozdrav prijatelju i "Uvlačenje pod kožu"

Kao mala sam maštala o velikom volvo karavanu i u njemu čopor djece i zlatnih retrivera. Vozimo se na farmu na kojoj živimo sa konjima koji slobodno pasu na beskrajnoj zelenoj livadi.
No kao u mnogočemu, život je daleko od maštanja jedne klinke.

Nemam volvo karavan i više mi ni nije favorit, nemam puno klinci. Imam samo jednog Malog Kolačića kojeg sam jaaaaako dugo čekala, ali i dočekala.

Nemam zlatne retrivere, ali imam krasne prijatelje koji , nažalost prebrzo odlaze. 

Imati psa kao prijatelja! Divno! Ispunjujuće u svim pogledima! I traje prekratko! I kad ode , to boli.

Oduvijek sam imala pse. To su mahom bili obični domaći peseki, klempavih uha , vesele naravi, i najbolji prijatelji.

Prvi cucak kojeg se sjećam, a bila sam zaista mala, bio je Teri, bijelo-smeđi rudlavi, i sjećam se da sam jahala na njemu. Imala sam valjda 3-4 godine. Podsjećao me na bernardinca. Neznam što je bilo s njim.

Onda sam jednog dana došla iz škole i vidjela krasnog crnog ljepotana , Rexa. Imao je cca 3 godine kad ga je Deda Kralj doveo sa sela gdje nije bio podoban jer je volio koke, one pernate, jel... !
On je jednog dana doveo prijateljicu, strašljivu Žutu, koja je okotila male u napuštenom dvorištu kraj naše kuće. Preživjela je samo jedna kujica koju sam mazila i pazila i nazvala je Lena.
Rex nas je napustio sa 16-tak godina. A Lena je sa nama bila 12 godina. Bila mi je prava prijateljica.

Kad sam se odselila, nisam vodila Lenu sa sobom jer je već bila stara i ne bi podnjela baš nabolje preseljenje, a i imala je društvo doma , potomka Limača.

U novoj kući smo uzeli kujicu od rođaka koji trenutno nisu imali gdje s njom. Kako nije bila sterilizirana, a došla je na selo kod fakina,  ubrzo je donjela je na svijet mališane od kojih smo zadržali našeg "auzvinkl" Flika, koji je nas je u prosincu , baš pred Božić, napustio. Bio je to strašno strpljiv i dobročudan pas. Pravi prijatelj i nama i našim mačkama. Još me stisne u grlu kad se sjetim.

Svi moji/naši cucki su bili domaći peseki koji su mi ispunjavali dane i obogatili život, i neki su bili sa nama od rođenja pa do smrti. Znam da su me učinili boljom osobom.

Kad je Flik otišao, nismo se mogli  natjerati uzeti novog peseka.

Puno smo razmišljali da li..., kada , kakvog , mješanca , čistokrvnog , koliko starog , curu / dečka , itd....

Odlučili smo istražiti po raznim stranicama na netu. Nevjerojatno koliko ih ima!!! Još uvijek mi se vrte slike pred očima .

Nekad nismo ni svjesni koliko nesretnih životinja ima u našoj svakodnevnici.

Prije cca 1 mjesec smo počeli surfati netom.Pregledali smo tisuće oglasa. Moram priznati da smo vrlo kratko vrijeme proveli na oglasima prodaje pasa.

Ima toliko stranica i udruga koje brinu o ljubimcima, i toliko prekrasnih ljudi volontera koji pomažu životinjama da im bude bolje i da nađu svoj dom.

Odlučili smo pričekati proljeće. Bit ćemo više vani i imat ćemo više vremena, lakše će biti s cuckom na proljeće, ne žurimo se, treba dobro razmisliti, treba sve pripremiti, ali... nismo prestali navračati na oglase i kako život obično ne ide u smjeru u kojem želiš, tako nismo čekali proljeće jer nam je jedna pesica kliknula.

Tata Kralj je dobio zadatak. Nazvati tetu čuvalicu i pitati jel oglas aktivan. I lavina je krenula!!!

Sve je nekako sjelo na svoje mjesto i tjedan i pol nakon prvog poziva,  iz smjera Splita stigla je Gita.
Morski pas od cca godinu dana. Umiljata, vesela, strašno živahna i vrckava.
Ima je po cijelom dvorištu i jako se brzo naviknula na zimu i snijeg koji ne prestaje.
Iznimno dobra sa našim Malim Kolačićem, a to mi je trenutno najbitnije.
Sve ostalo će naučiti, pa čak i to da mladi jorgovan nije za jesti i da se ispod lovor višnje ne skriva apsolutno ništa i da ne mora kopati da bi to provjerila :)

Jučer su bila 2 tjedna od kako je stigla. Naučila je svašta i uživa, ali jedva čeka proljeće kao i mi da više vremena provodi vani u jurcanju.

Čitala sam prije par godina jednu krasnu knjigu o zgodama jednog psa Arnija. Arnijev gazda u jednom dijelu opisuje kako oni nisu usvojili Arnija, nego je Arni usvojio njih i kako su svi oboljeli od strašne bolesti koja se zove "uvlačenje pod kožu".

Nadam se da će svi, ili dobra većina onih krasnih peseka sa raznih oglasa usvojiti svoje ljude i kako će im se "uvući pod kožu".

A ovdje je samo nekoliko linkova na koje smo naletjeli dok smo "tražili" i "bili nađeni":
 http://www.vsj.hr/psi.aspx
http://zooportal.hr/category/zastita-zivotinja/udomi-me/
http://drustvo-sapa.hr/
http://www.forum.hr/forumdisplay.php?f=240
http://www.udomimekarlovac.hr/
http://www.azilzagreb.com/UdomljeneZivotinje.aspx
http://www.udruga-sirius.hr/udomljavanje
http://poklanjampsa.wix.com/udomljavanje-pasa#
http://www.njuskalo.hr/udomljavanje-pasa

K´o po loncu!

Tko još nije otkrio čari bubnjanja na pravim domaćim loncima sa pravom domaćom kuhačom!!?

Za one koji ne vole pretjerano buku nije preporučljivo, ali svi klinci MORAJU lupati tj. SVIRATI.

Mali Kolačić tako istražuje sviranje po svim loncima iz kredenca i onda je jednog dana otkrila nešto vrlo zanimljivo.
Htjela je svirati konjičima. A oni su na njeno sviranje odlučili i zaplesati! Ajme veselja!!!
Nije šala, zaista plešu kako Mali Kolačić svira. Probajte staviti neku plastičnu figuricu na lonček i lagano lupkajte, a figurica će plesati!

Điha,điha
četiri noge
sve četiri krute
điha,điha
mi idemo
na daleke pute

Bajkovito!

Hvali more, drž` se kraja!

Ova godina je s morem završila.

Ovaj naslov posta ustvari uopće ne odgovara našem karakteru jer volimo i more i plivanje i ronjenje. Zato jedan javni "šmrc"!
Mali Kolačić je vrlo hrabro plivala ove godine sa svojim šlaufom. I naočigled uživala.
No okolnosti su drugačije i za ovu godinu smo gotovi s kupanjem na moru. I još jedan "šmrc".
No to ne znači da se ne možemo i na kopnu zabavljati kao i na moru.
Imamo bazen, imamo pješčanik, a kad je jako vruće imamo klimu :).


Mirise s mora smo prenjeli u kuću u obliku lavande na prozoru i slikice na desktopu. 

Kad je vani vruće i izbjegavamo izlaske do navečer, treba se nekako zabaviti.
Tražila sam jednostavno rješenje za nešto drugačije od onog što Mali Kolačić ima u svom kutku i od onog što inače radimo.
Htjela sam napraviti šator. I našla prekrasne ideje na ovoj stranici, ali iskreno, nemam volje za velike projekte.
No to ne znači da Mali Kolačić nema novi šator.
Ima, ima! Složiš jastuke sa garniture u boravku i pokriješ ih dekom i dobiješ odličan skriveni kutak koji se u tren oka pretvori i u nešto drugo. Naravno ako imaš jastuke na garnituri. Ili, recimo dvije kuhinjske stolice - preko njih plahta. Ili kuhinjski stol(ako je četvrtasti s četiri noge - idealno), pa preko njega stolnjaci ili već nešto, a na podu deka i jastučić.

Ma sigurno se nađe i u vašem domu nešto što može poslužiti za gradnju jednostavnog šatora.

Evo naših ideja!

Garnitura pretvorena u šator:

 I odličan joj je i obožava ga. A tek zabave kad skuži da se zidovi mogu mijenjati i nadograđivati.
Pa onda

ILI

Ma bajkovito!

Kiša pada , trava raste , gora zeleni....!

Ovaj produženi vikend me usporio maksimalno!
Ništa ne radimo osim : jedemo zrele plodove, gledamo tatu kako kosi, kupamo se u bazenu, sjedimo na terasi, malo vozimo bicikl, i svaki slobodan trenutak se igramo vani na zraku.
Jedva čekam pravi godišnji.

Do tad, evo Vam malo našeg ugođaja u filmskom stilu:

Kad kreativa izađe iz ormara ili Kreativa koja život znači!!

Krasno je biti kreativan!

A nema bajkovitijeg nego kad svoju ljubav pretočiš u mala umjetnička djela.

Htjela bih Vas upoznati sa svojom dragom prijateljicom Gogom koja se hrabro otisnula u poduzetničke vode.

Njezini radovi govore više od riječi. 

Imaju dušu i izrađeni su od prirodnih materijala, a svaki dio je obrađen ljubavlju. 

Slike su trodimenzionalne i to im daje posebnu čar i razigranost. 

I svaka slika je jedinstven unikat!

Pogledajte dio njezinih radova  ovdje 

 "Some say we make magic !"

A ova mi je jedna od dražih - Zagreb

Izvor-meglaj.com

Biciklomanija i sigurnost prije svega!

U subotu smo uspjele isprobati i novu sjedalicu za bicikl koju nam je Njezino Visočanstvo Baka kupila.  Iskoristile smo toplo i sunčano vrijeme i vozile se biciklom čak sat i pol. Po sigurnim i mirnim mjestima gdje promet nije gust kako bi se privikli na bicikl i sjedalicu.

Kako nam je sigurnost najvažnija, Mali Kolačić je imao i kacigu, a ja sam guslajući pedale objašnjavala kako se na biciklu "daje žmigavac". Ja, priznajem, sebi još nisam nabavila kacigu, ali čim ju kupim ide na glavu prilikom svake vožnje.

Što se sigurnosti tiče, nisam baš našla neke zakonske regulative o prijevozu djece u sjedalici, osim jedne napomene da se dijete smije prevoziti u prikladnoj sjedalici i s kacigom na glavi.

I tako vođena nekom logikom, iskustvom drugih roditelja i preporukom prodavača u specijaliziranoj trgovini, odlučila sam kupiti sjedalicu za vožnju s montažom otraga.

Ako niste znali u EU se ne smiju koristiti sjedalice koje se montiraju naprijed. Čak se više ni ne proizvode takve sjedalice.

Zbog sigurnosnih razloga postoje i štitnici za noge, svojevrsne "police" u koje klinci stave noge, a mame ih zavežu, mislim na noge, kako ne bi lamatale zrakom i ozljedile se na kotačima ili mlatnule prolaznika u stražnji dio "bicikla" :).

Naša sjedalica je proizvedena ove godine i spada u skupinu sjedalica nosivosti do 22 kg , s obaveznom montažom odostraga. 

A evo i par smjernica o sigurnoj vožnji koje sam ja naučila još u osnovnoj školi i to na satu "Tehničkog odgoja" (tko bi rekao da se u školi ipak nešto i nauči! :)) Čak smo imali i vježbe na poligonu sa svojim vlastitim biciklima.

VRLO VAŽNO:

1) Nije se sigurno voziti u smjeru prometa. Uvijek voziti desnom stranom ulice (osim ako živiš u zemlji gdje se vozi lijevom stranom ulice). Sad postoje i biciklističke staze i nadam se da će ih biti sve više pa je sigurnost i sloboda veća.

2) Komunikacija s drugim vozačima u prometu je vrlo bitna. Uvijek pokažite namjeru za skretanjem uz pomoć ruke. Ako želiš skrenut desno - ispruži ruku desno, ako želiš skrenut lijevo - ispruži ruku lijevo.

 Tj. daj žmigavac!!! Ako nisi vičan/vična vožnji jednom rukom-VJEŽBAJ, ali bez klinca u sjedalici :)!

3) Poštuj prometne znakove. Kad prelaziš zebru , uvijek siđi s bicikla i propješaći preko ceste gurajući bicikl. Pogotovo ako je dijete u sjedalici.  Ne bih se drugačije ni mogla zamisliti da prelazim , recimo Ozaljsku kod Trešnjevačkog placa! 

4) Kaciga je vrlo važna sigurnosna mjera, i ukoliko je nemaš možeš dobiti čvrgu na glavi i kaznu! I to 300,00 kuna.

5) Ako se planiraš voziti po mraku, obavezno koristi svjetleće znakove i prsluke.

  
6) U sjedalici su naša dječica VEZANA. To ne moram posebno naglašavati! Zar ne!?

 Zabavljaj se i uživaj vozeći sigurno. A osim toga to je vrlo zdravo i ljepši su vidici jer možeš doći do stazica do kojih autom ne bi mogla/mogao!

Evo jedna slikica s današnje vožnje. I ne , nije obrađena u "fotošopu"!
To su prave boje zalaska sunca na ječmu i maku!

I tako se upuštamo u još jednu zajedničku avanturu. Sad će biti fotki ko u priči!
Tati Kralju samo moramo nabaviti mekši sic za njegov bicikl pa će nam se i on hrabro pridružiti u ovoj avanturi!

A Njegovo Visočanstvo Deda nije mogao odoljeti da Malom Kolačiću kupi i bicikl. Ne znam tko je bio sretniji on ili Mali Kolačić. Uskoro slavimo treći rođendan , a pokloni već stižu!

I za kraj ovog posta, a što drugo nego:

Zvonko Špišić - Bicikl!

Kako smo se nosali!

Sad Moj Kolačić ima skoro 3 godine i 15 kila i više ju zaista ne mogu nosati, a sva sreća pa sad voli i "tujčati".

No nekad smo se zaista nosali po brdima, moru, gdje god da smo išli. Pa čak i kuhinji dok se kuhalo.

Našla sam par fotkica pa me sad puca nostalgija.

Moja kičma je danas zahvalna što su ove nosiljke izumljene :)

O praktičnoj strani ove vrste nošenja smatram da ne moram ništa komentirati.
Uvijek sam se grozila onih raznih dijelova kolica , glomaznih i koje s mukom složiš.
Ovo je u trenu na tebi, a dijete sigurno i gleda svijet s visoka!
Ovaj mei-tai je mojom rukom šivan, i ostat će , a  nadam se i opstati za neke nove naraštaje.

A evo zgodan link sa još više  položaja.
Sve smo ih isprobali :)

Namještanje:

prsa o prsa (nama najdraži)

na boku (nismo ga baš prakticirali)

i na leđima (izvrsno za branje kupina i šetnje)

Picksiebner - band za odmor od šunda

Kao što netko već napisa u jednom članku prije par godina:
" U moru estradnoga šunda poput Maje Šuput, Magazina i niza njima sličnih izvođača, koji ni ne zaslužuju da se njihova imena uopće stavljaju u bilo kakav glazbeni kontekst, pravo je osvježenje naići na bend poput Picksiebnera."
 Objavljeno na stranici Internet Monitor

Picksiebneri su imali 21.travnja promociju
Bili smo i plesali! Jeeeeee!

Promocija je bila za pjesmu "Priča o cucku" koju pjevaju s Ibricom Jusić.

Na stranici Picksiebnera poslušajte novu pjesmu. Sve te stisne u srcu!


A evo jedna obrada za moj gušt

Dan narcisa, dan vode, dan gašenja svjetla, dan smisla ...

Volim kad dan ima smisao. Ne samo u mom životu već i u životu drugih ljudi. Kad navečer legneš u krevet i osjećaš kako je još jedan koristan dan prošao, a ti si ispunjen-a!

Danas je recimo "Dan narcisa". To je dan kad se posvećuje pažnja edukaciji i prevenciji raka dojke. Hvale vrijedna akcija. Malo mi žao narcisa jer volim kad ocvatu u vrtu, ali mislim da nekad treba nešto i žrtvovati, osobito ako ima uspjeha.

22.03. je bio obilježen "Dan vode"  i to na svjetskoj razini! Nije li to fantastično. Na svjetskoj razini! Koliki ljudi su u istom trenutku možda popili vodu iz čaše, pipe, flaše, sa sokom , s vinom, a nisu ni pomislili kako je dragocjena!
Kad znamo da naše tijelo čini oko 70% vode, ovo je više nego bitna akcija. A Zemlja je prozvana "plavi planet" radi prekrasnih voda kojima je ispunjena.
U Hrvatskoj je voda visoko kvalitetna i to već vrapci na granama znaju, ali da li smo svjesni da ju trebamo čuvati i njegovati da bi takva i ostala. Nisam baš sigurna u to!?
U vrtiću je Moj kolačić imao i predstavu na temu. Svaka čast inicijativi teta iz vrtića da već od malih nogu dječica postanu svjesna, ako već njihovi roditelji nisu! Hvala!
A mi ćemo za svoj vrt od ove godine počet skupljat kišnicu ; kad peremo zube zatvorit ćemo slavinu sve dok ne treba isprati usta ; i radije ćemo se brzinski istuširati. Vodu u kojoj se kuhalo povrće iskoristit ćemo za zalijevanje cvijeća. Još ćemo u hodu smisliti kako !

A 31.03. 2012 je "Sat za planetu zemlju".
Od 20:30 do 21:30 ugasite rasvjetu i upalite svijeće. Ne radi romantike već radi našeg planeta. A može i radi romantike .
Ovo je najveća volonterska akcija diljem svijeta. A tako malo treba! Budite volonteri i Vi , bar jedan sat iz svog kreveta.
Koliki će se samo milijuni ušparati ovom malom i kad pogledate beznačajnom gestom, teško mi je i pojmiti.

A mi ćemo večeras već imati generalnu probu. :) Svijeće su spremne !!!

A ako nemate pojma što raditi u tih sat vremena, hm..., pa počnite smišljati ili se prepustite trenutku...! :)
Ako Vam se svidi, tko zna , možda to postane i praksa!?!

Potaknimo, s vremena na vrijeme, kvalitetan smisao danima koji prolaze!

´Ko na hercu ima feler , navek mora jesti celer!

Trenutno sam/smo u out-u!
Pisat ću kad sve prođe!

Kaj su vozili naši stari i sjećanje na nekaj od davno!

Naš auto je bio "Stojka".
Jednom smo kretali  na more, tam oko 3 iza ponoći. Put je dug, a treba i prek Velebita preći.
Idemo u kamp u FilipJakov. Celo društvo bu tam! Fakini s trešnjevke s dječurlijom
I kaj se dogodi- iza čoška, ni 3 minute od doma, Stojka krepa.
I tak moj stari lupi s čekićem po motoru. I nakon ...x... vremena mi krenemo!

Stigli smo na more i bez autoceste, i vidli smo svašta po našoj nam zemlji. I put je trajao i do 10 sati. Svagdje smo stali i svagdje smo bili i bilo je lepo i bilo je lepo i bilo je lepo , skup bili sme tu,
Zagreb vu meni, i ja ž njim vu njemu,
I bilo je lepo i navek nam bu...

Kaj su vozili naši stari!

U našoj maloj kući, ako nije upaljena televizija (a trudim se da ne to nije često) obavezno je upaljena muzika (radio, cd, kazete)
U kuhinji je redovno pranje suđa, pripremanje ručkova, večera, kolača i sl.
Kako to izgleda:
Tata Kralj dodaje , Mama Kraljica vodi glavnu riječ, a Mali Kolačić stoji na štengici ili stolici ili sjedi na kredencu i suflira ili liže.
Bitno je da sudjeluje.
Sad kad je ružno i hladno ne idemo tako često van , a i nemamo kamo jer je snijeg do guze. Malo smo se sanjkali, ali eto i ta staza lagano nestaje.
Zato imamo tunele oko stola pa se igramo

Čak se i Kraljica Mama provlačila pa malo zapela pa je Tata Kralj imao posla sa zaglavljenom guzom.

Volimo pjevati , plesati i igrati se kockicama.
Mali Kolačić obožava konjiće i zato imamo male konjiće, srednje konjiće, velike konjiće, leteće konjiće, konjiće s dugačkom grivom, konjiće s pletenicama, konjiće sa sedlima, štalice za konjiće, jabuke za konjiće, lopatu za čišćenje dre..eca u štalici od konjića, korale za konjiće, indijance koji jašu konjiće itd....

Ali najdraže nam je "fajbanje" ili "cutanje"

Volimo se i šetati. Dok je Mali Kolačić bio mali Kraljica Mama je nosala i nosala i nosala po dolima i gorama.
Živjele naše drage Majke iz Azije i Afrike koje su nam pokazale kako nam je lakše nositi svoju mladunčad.
Uz veš-mašinu, to je izum prošlog milenija.
Obožavala sam sling i mai-tei. Nije bilo toga što nisam mogla.
Malo mi je žao što je vrijeme nošenja završeno. Nedostaje mi stisak i disanje opuštenog Malog Kolačića koji je zaspao za 5 sekundi od kad sam ju znala staviti u nosiljku.

No svakom dobu dođe kraj. Za nama je jedna divna era odrastanja, a pred nama još divnija.

Ili kako bi Mali  Kolačić rekao
"Čića miča gotoja je pjiča, i ja sam tamo bija i vino sam pija i jezik mi je još mokaj blllllll, a sad ipočetka!"

Prošlog Božića...

Baš mi je žao što ovaj krasan snježni doživljaj nismo imali za Božić.
Samo mi je to nedostajalo jer je ove godine zaista bio bajkovit.
Dočekali smo ga kod mojih roditelja i to u njihovoj viksi , bez struje (samo akumulator) , uz vatricu koja pucketa u kaminu , s mirisom friško pečenih kolača iz starinske peći .
Bor je bio skoro do plafona i Moj Kolačić, Njezina Visost Baka i Ja Kraljica Majka kitile smo bor dok su Njegovo Visočanstvo Deda i Kralj Tata šetali po "Gruntu" i raspredali o situaciji u kraljevstvu.

Navečer kad se Mali Kolačić umorio i zaspao, Veliki kvartet je odigrao par partija "Čovječe, ne ljuti se!"

Ujutro smo otvorili poklone i uauauauauaukali od radosti što smo dobili nove čarape, a za ručak su stigli svi ostali uzvanici Preuzvišeni Pradeda i Prabaka i Princ Ujo i njegova pratilja Princeza Bitćejednomujna!

A za doživljaj snijega smo napravili "Božićno selo"

Baš bi mi uz ovo vrijeme dobro došla repriza Božića!

Sutra ćemo se sanjkati do iznemoglosti jer Kralj Tata slaže stazu za spust.
Neće to bit baš brzinski spust kao što bi Kraljici Majci odgovaralo jer je Moj Kolačić još premali, ali bolje išta nego ništa!
Sanjke su pdmazane i praporci su na svojim mjestima!

Baš će bit bajkovito!

Klap- I. put...

Bilo jednom...

Sad me nakon ove rečenice prati zvuk gramofonske ploče u mislima koja je naglo prekinuta! vljuuuup 

Krenula sam ponovno u nepoznate vode blogiranja! Zašto?!
Samo sam htjela ostaviti komentar! Luda baba!
Ali sad mi se stvaraju ideje za teme.
Koliko će to trajati i da li će uzeti maha ovaj put- samo nebo zna!
Sad idem smišljati u tišini svojeg sobička, dok djetešce spava, a mužić hrče-ne.

Možda već sutra otkrijem svijetu i Svijetu svoje maštarenje i ideje.

Svakako bajkovito!

I bila jednom klapa I. put ...