Uglavnom se ne zamaram s činjenicom da nešto nije dovršeno, ako mi to nešto nije neophodno, ali ove prazne crne fotke na mom blogu me izluđuju.
Obzirom da me prošla ljutnja jer mi je moj dragi slučajno izbrisao fotke koje sam uredila i postavila na postove, upustila sam se u njihovo vračanje na mjesto, kako ovaj moj projekt ne bi ostao nedovršen.
Trebat će mi još malo vremena da postavim stvari na svoje mjesto, ali sretna sam jer sam već četiri posta vratila , nazovimoga, u prvobitni pogled.
Jeeee! Sad mi je malo lakše.
Imam nekoliko projekata koji nisu dovršeni, a bojim se da neki neće nikad to ni biti.
Jedan od njih je kućica za lutke.
Iskušavala sam metodu kaširanja uz pomoć home-made ljepila za kaširanje od brašna. Bilo je zanimljivo i Moj Kolačić je i u tome uživao,ali više se ne sjećam gdje sam skinula recept i ne mogu ga naći.
No ni ne treba mi jer mi se tehnika ne da ponavljati. Nije me se dojmilo. Zato mi se vjerojatno nije ni dalo dovršavati s bojanjem i uređivanjem kućice koja trenutno služi kao mala polica na kojoj su gumene životinje koje gledaju u daljinu. Tako je jedan projekt ostao nedovršen i nikad se vjerojatno neće niti završiti.
No za znatiželjnike izgledao je ovako:
 |
| Ljepljenje kutija od cipela |
 |
| Pregled idejnog rješenja |
 |
| ljepljenje sjeckanih novina-nikad kraja |
 |
| Dodavanje temeljne bijele boje koja je i ostala kao trajno završno rješenje. |
Na kraju mogu samo reči da kućica "služi svrsi".
Ponekad je i to dovoljno.
