Posljednji pozdrav prijatelju i "Uvlačenje pod kožu"

Kao mala sam maštala o velikom volvo karavanu i u njemu čopor djece i zlatnih retrivera. Vozimo se na farmu na kojoj živimo sa konjima koji slobodno pasu na beskrajnoj zelenoj livadi.
No kao u mnogočemu, život je daleko od maštanja jedne klinke.

Nemam volvo karavan i više mi ni nije favorit, nemam puno klinci. Imam samo jednog Malog Kolačića kojeg sam jaaaaako dugo čekala, ali i dočekala.

Nemam zlatne retrivere, ali imam krasne prijatelje koji , nažalost prebrzo odlaze. 

Imati psa kao prijatelja! Divno! Ispunjujuće u svim pogledima! I traje prekratko! I kad ode , to boli.

Oduvijek sam imala pse. To su mahom bili obični domaći peseki, klempavih uha , vesele naravi, i najbolji prijatelji.

Prvi cucak kojeg se sjećam, a bila sam zaista mala, bio je Teri, bijelo-smeđi rudlavi, i sjećam se da sam jahala na njemu. Imala sam valjda 3-4 godine. Podsjećao me na bernardinca. Neznam što je bilo s njim.

Onda sam jednog dana došla iz škole i vidjela krasnog crnog ljepotana , Rexa. Imao je cca 3 godine kad ga je Deda Kralj doveo sa sela gdje nije bio podoban jer je volio koke, one pernate, jel... !
On je jednog dana doveo prijateljicu, strašljivu Žutu, koja je okotila male u napuštenom dvorištu kraj naše kuće. Preživjela je samo jedna kujica koju sam mazila i pazila i nazvala je Lena.
Rex nas je napustio sa 16-tak godina. A Lena je sa nama bila 12 godina. Bila mi je prava prijateljica.

Kad sam se odselila, nisam vodila Lenu sa sobom jer je već bila stara i ne bi podnjela baš nabolje preseljenje, a i imala je društvo doma , potomka Limača.

U novoj kući smo uzeli kujicu od rođaka koji trenutno nisu imali gdje s njom. Kako nije bila sterilizirana, a došla je na selo kod fakina,  ubrzo je donjela je na svijet mališane od kojih smo zadržali našeg "auzvinkl" Flika, koji je nas je u prosincu , baš pred Božić, napustio. Bio je to strašno strpljiv i dobročudan pas. Pravi prijatelj i nama i našim mačkama. Još me stisne u grlu kad se sjetim.

Svi moji/naši cucki su bili domaći peseki koji su mi ispunjavali dane i obogatili život, i neki su bili sa nama od rođenja pa do smrti. Znam da su me učinili boljom osobom.

Kad je Flik otišao, nismo se mogli  natjerati uzeti novog peseka.

Puno smo razmišljali da li..., kada , kakvog , mješanca , čistokrvnog , koliko starog , curu / dečka , itd....

Odlučili smo istražiti po raznim stranicama na netu. Nevjerojatno koliko ih ima!!! Još uvijek mi se vrte slike pred očima .

Nekad nismo ni svjesni koliko nesretnih životinja ima u našoj svakodnevnici.

Prije cca 1 mjesec smo počeli surfati netom.Pregledali smo tisuće oglasa. Moram priznati da smo vrlo kratko vrijeme proveli na oglasima prodaje pasa.

Ima toliko stranica i udruga koje brinu o ljubimcima, i toliko prekrasnih ljudi volontera koji pomažu životinjama da im bude bolje i da nađu svoj dom.

Odlučili smo pričekati proljeće. Bit ćemo više vani i imat ćemo više vremena, lakše će biti s cuckom na proljeće, ne žurimo se, treba dobro razmisliti, treba sve pripremiti, ali... nismo prestali navračati na oglase i kako život obično ne ide u smjeru u kojem želiš, tako nismo čekali proljeće jer nam je jedna pesica kliknula.

Tata Kralj je dobio zadatak. Nazvati tetu čuvalicu i pitati jel oglas aktivan. I lavina je krenula!!!

Sve je nekako sjelo na svoje mjesto i tjedan i pol nakon prvog poziva,  iz smjera Splita stigla je Gita.
Morski pas od cca godinu dana. Umiljata, vesela, strašno živahna i vrckava.
Ima je po cijelom dvorištu i jako se brzo naviknula na zimu i snijeg koji ne prestaje.
Iznimno dobra sa našim Malim Kolačićem, a to mi je trenutno najbitnije.
Sve ostalo će naučiti, pa čak i to da mladi jorgovan nije za jesti i da se ispod lovor višnje ne skriva apsolutno ništa i da ne mora kopati da bi to provjerila :)

Jučer su bila 2 tjedna od kako je stigla. Naučila je svašta i uživa, ali jedva čeka proljeće kao i mi da više vremena provodi vani u jurcanju.

Čitala sam prije par godina jednu krasnu knjigu o zgodama jednog psa Arnija. Arnijev gazda u jednom dijelu opisuje kako oni nisu usvojili Arnija, nego je Arni usvojio njih i kako su svi oboljeli od strašne bolesti koja se zove "uvlačenje pod kožu".

Nadam se da će svi, ili dobra većina onih krasnih peseka sa raznih oglasa usvojiti svoje ljude i kako će im se "uvući pod kožu".

A ovdje je samo nekoliko linkova na koje smo naletjeli dok smo "tražili" i "bili nađeni":
 http://www.vsj.hr/psi.aspx
http://zooportal.hr/category/zastita-zivotinja/udomi-me/
http://drustvo-sapa.hr/
http://www.forum.hr/forumdisplay.php?f=240
http://www.udomimekarlovac.hr/
http://www.azilzagreb.com/UdomljeneZivotinje.aspx
http://www.udruga-sirius.hr/udomljavanje
http://poklanjampsa.wix.com/udomljavanje-pasa#
http://www.njuskalo.hr/udomljavanje-pasa

Grad u 15 minuta

Volim svojem Malom Kolačiću objašnjavati neke životne situacije, a smatram da je idealno ako kroz igru učimo. Zato smo danas , kad sam vidjela praznu "šteku" mlijeka prepoznala novi grad.
I odmah smo se bacile na posao. Ja sam izrezala kutiju i pofarbala cestu i odredila "granice" za naša dvorišta.  Od ostatka kutije smo napravile znakove i semafore. I u 10 minuta napravili smo cestu.
A onda je Mali Kolačić rekla da želi i kućice pa smo ih napravili.
I u 5 minuta nastale su 3 kućice i jedan neboder. I to ovako:

1. korak: prepolovila sam tri A4 papira na pola (tako da sam dobila format A5)

2. korak: Obje dobivene polovice sam presavinula na pola

3.korak: Kad se papir ponovno otvori dobiju se tri vidljiva preklopa koja se iscrtaju te se tako dobiju "četiri kockice". Nek ne budu prevelike jer nam treba mjesta i za krov.

4.korak: Odrediti granicu - visinu krova te iscrtati krov. Onako od oka. Ili uzmite ravnalo, ali mislim da nije neoophodno za brzinsku kućicu.

 

 

5.korak: Odredite mjesto za vrata i ukrasite kućicu po želji.

6.korak: izrežite samo oko krova i vrata.

7.korak: Kad ste dobili oblik, savinite dodatno crtu tik ispod krova i zaljepite selotejpom.

8.korak: A onda na isti način nacrtate neboder, ali njemu nije potrebno crtati četiri krova dovoljan je jedan

I grad je spreman za prijatelje

Vrlo je bitno da Mali Kolačić sudjeluje u ovakvim brzinskim projektima jer dok se igramo i učimo o bojama na semaforu, o znakovima, o zebrama i kako se gleda kad se prelazi cesta, a sve to dok sama fajba svoj novi grad.

Poučno i bajkovito.

Nova Satynina bajka i malo novih zanimljivih igračaka iz naše radionice

Nova godina, nova nadanja, nove vizije.

Novi izgled SaTyinine bajke! Još malo pa godina dana blogovanja. Malo promjene ne škodi!
A ovaj ide u špajzu! Baš nam je ljepo poslužio!

Danas nakon posla došla sam doma s povišenim adrenalinom nakon uzbudljivog puta po snijegu i našim cestama, tj. snježnim stazama.

Mali Kolačić je spavala kad sam se vratila.Na poštedi od vrtića cijeli mjesec. Tata Kralj je već bio lud od nerada i samo igranja i igranja, a vani snjeg do guzice. Jedva je dočekao da se vratim i preuzmem zadovoljavanje potreba "teškog ranjenika" , a kako bi se on napokon rekreirao na zraku sa svojom novom igračkom-ralicom koja je napravljena od motokultivatora taman prije 2 tjedna.

U dućanu sam našla one zgodne žićice , mucaste i nisam mogla odoljeti, a da dva paketića ne donesem doma. Nisam slikala pakiranje jer sam se jako žurila napraviti nešto po želji Malog Kolačića.

I tako je nastalo veselo rozo/narančasto društvance = konjić, pajcek, pauk i hobotnica.

Baš sam zadovoljna sa njihovim konačnim oblikom. Nemojte me tražiti tutorijal jer ga zaista ne bih znala ni napraviti ni opisati. To je jednostavno izašlo iz mene u 10 minuta i mislim da više ne bih mogla to ponoviti.

Mali Kolačić presretan. Od kataloga smo izrezali oči i zaljepili i sad se suše.

Ma baš su ispali ko likovi iz bajke!

Otišla je 2012! Sretna svima 2013!

Otišla je stara!

I tako je još jedna godina za nama!
Bila je burna i sretna i tužna.

Ostali smo bez nekih dragih ljudi koji će nam zauvijek ostati u sjećanju. Ostali smo i bez vjernog prijatelja!
Sad su na nekom drugom , nadam se, veselijem mjestu. Palimo svjećicu za sve njih.

Promijenili smo neke navike, na bolje, neke smo zaboravili pa je i to , recimo , na bolje.

Neke stvari su se promijenile same, neke uz našu pomoć, a neke su jednostavno došle i nametnule se!

Uglavnom, još jedna je prošla, a nova nam je došla.

I u ovoj nam je cilj što više se smijati i igrati, veseliti, ali ako treba i plakati.
Nadam se , ipak, manje plača nego u prošloj.

Kakva će biti zaključit ćemo na njenom kraju , do tad ćemo se trudit preživjet ju bajkovito!!

Dobro došla i sretna svima 2013. godina.

Sretan Božić

 

Adventski kalendar 2012.

Vremena baš i nemamo. Došao nam je i prosinac koji je uvijek buran. Zabavljamo se pripremajući poklone za naše najmilije, isprobavamo kolače iz novih modlica i razmišljamo o poklonima koje ćemo dobiti od Svetog Nikole i Deda Mraza.

Jedan zadatak koji smo si odredili je ipak završen. Adventski kalendar za vrtić smo završile i odnjele ga prijateljima u vrtić. S prijateljima je baš zgodno raditi ovakve zadatke. Za doma imamo onaj fini čokoladni.

Ove godine smo odlučili u kalendar staviti poseban zadatak : izrada jaslica.
Tako je , uz pjesmicu u svakom danu, zadano i što danas napraviti u jaslicama da sve bude spremno za dolazak malog Božića.

Na ovoj stranici su zgodni motivi kojima sam se poslužila za izradu likova iz jaslica. Kao zadatak je pofarbati likove i zaljepiti na tuljce koje smo skupljali zadnjih mjesec dana.
U skupljanju tuljaca su sudjelovali i familija i prijatelji i kolege, tak da ih još imamo i viška. Hvala svima.

A priprema je izgledala ovako:
Kostur božićnog drvca

Sve je zaljepljeno.U sredini su tuljci profilirani , ne rezani.

Pjesmice su ispisane i zadatci postavljeni

 Koristila sam pjesmice sa Lukinog portala i dok sam pisala porukice, puno smo i pjevali. A Mali Kolačić je uživala. To je baš bilo super.

I evo naš borek/adventski kalendar je postavljen u vrtkasu na posebnom mjestu.Dana ima onoliko koliko je radnih dana u vrtiću.

Tuljci su prekriveni "kuglicom" filcom , a u vrećama na dnu su tuljci za likove iz jaslica. Porukice i dijelovi jaslica su skriveni u tuljcima ispod filckuglice.

Lijevo od bora je štalica/jaslice (kutija s krovom od ostatka tuljaca obrađna salvetnom tehnikom)
A unutra je prvi dan složena slamica.

Jedva čekam da sve naprave do kraja.  To će sigurno biti bajkovito!

Želimo svima krasne pred-sad-i poslje blagdane!!!
Nek Vam budu bajkoviti s onim što imate, jer za bajku treba samo mašta!

Homemade jufka iz pekača za kruh

 Jesen na Korani

Neki dan sam imala inspiraciju i dok sam radila aranžman od lišća, moj prekrasni pekač za kruh  mi je umjesio jufke za štrudlu koja se prekrasno razvlačila preko cijelog stola.
Domaće tijesto, domaće jabuke, domaći orasi !

Bajkovito!

Jesen-doba kad se spremamo za zimski san! I sanjamo ruže!

Volim jesen radi svih onih fantastičnih boja koje nam nosi.
Plodove smo pobrali, uskladištili, preradili, pojeli...
 Malo me poremetilo mjenjanje vure. Mislim da je vrijeme da se pobunimo i ukinemo tu besmislicu. Radim do pol četri na poslu. Krenem iz Zagreba i dok dođem doma već je mrak. I onda pojedem i umrtvim se jer je vani već mrak ,a u meni se probudi prava kokoš kojoj staviš glavu pod krilo i ona već hrče!

Osim toga što u jesen najviše volim blejati u šumu, volim i smišljati kako i što za Božić. To bude za čas.

 No, ipak nismo tak neradni kak zvuči.

Moj novi kutak za guštanje je gotov i već sam dio radova poklonila.

Obzirom da me picassa strašno tlači i ne uređuje fotke stavljam neobrađene.

No , kako bi sanjali ruže, kojih sad ima samo u cvjećarnama po fantastično visokim cijenama , našla sam krasnu ideju za aranžman.
Treba samo požuriti dok je lišće prekrasnih boja.
A to izgleda ovako:

Sastojci: cvjećarska spužva, stara tegla , listovi , najbolje javorovi.

Listići se sfrću i umataju jedan u drugi

Pa ponovno slažu i umataju

Dok se ne dobije ruža. Dno je najbolje vezati trakom za poklone kako list ne bi puknuo.

Sve se zapikne u spužvu koja je sad već u teglici.

Doda se koji češer i šipak i jesenski aranžman, uz miris friško spećene štrudle od jabuka, je tu!

Jesenski bajkovito!

ZIMNICA- džem od gloga i mandarina!

Ove godine nam jesen brzo prolazi. Stalno nekud putujemo, beremo, pravimo zimnicu i vremena nam ustvari nedostaje za sve što bi htjeli.
Nisam ni očekivala da ću napuniti špajzu domaćom zimnicom jer mi je vrt ove godine poprilično loš, ali eto.
Zimnica je tu!
Imamo paradajz sosa od domaćeg paradajza, cikle od domaće cikle, kisele paprike i ajvara, pekmeza raznih, krumpira u podrumu, sok od grožđa, jabuka koliko ti srce želi, knedli sa šljivama, gljiva u škrinji, ma divota!
A to nije sve. Još treba pobrati jabuke , kruške, šipak...

Obzirom da postoje recepti za sve moguće, nemam namjeru stavljati ono što već ima na netu, već ono što nema.

Ove godine sam napravila džem od gloga i mandarina.
Ispao je fantastično.
Njezino Veličanstvo Baka je bila vrijedna i u šumi nabrala puuuuunoooo gloga. Naravno podjelila je s nama jer voli dijeliti, posebno svom Malom Kolačići.
I tak sam ja mislila kaj s tolikim bobicama i odlučila se poigrati novom igračkom koju sam dobila za rođendan. Džem sam započela obradom i kuhanjem u mom novom , savršenom pekaču za kruh koji je isto tako došao od Njezinog Veličanstva Bake.
A sad kratki recept. Neće baš biti totalno precizan jer sam ga dorađivala u hodu.

Oko 1 kg gloga sam oprala i ostavila preko noći u 1 dcl vode i 100 g voćnog šećera.

Nakon 24 sata sam sve to stavila u pekač. Odvojila sam 900 grama gloga sa sokom u kojem je stajao i dodala 2 mandarine i još 100 grama voćnog šećera jer više ne može ići u pekač.

Program na 9.Jam i 1 sat i 20 minuta je bilo dovoljno da spremim Malog Kolačića na spavanje.

Kad je moj novi pekač za kruh i pekmez zapištao da je program gotov , još onako vruć glog sam propasirala koliko god sam mogla, zaljevajući pritom vručim sokom kako bi mi lakše išlo pasiranje. Čim se glog ohladi teže ga je pasirati. A obzirom da nemam baš pravu opremu za ove radnje, nije baš bilo jednostavno i mislim da mi je dosta gloga ostalo nepasirano, ali...
Zato sam odlučila dodati još mandarina, cca 1 kg. Onako po mirisu i jednom lizu odlučila sam dodati još cca 300 g voćnog šećera, a mandarine sam zblendala , znajući da će džem biti malo gorkast jer im nisam ogulila kožicu. Ali sitne su i nije mi se dalo.

Dok se pasirani glog s mandarinom i šećerom još cca 40 minuta kuhao u loncu na laganoj vatri, uz konstantno miješanje, ostatak gloga sam stavila u rakiju da se moči idućih 20-tak dana.
A jedan dio koji je Njezino Veličanstvo Baka nabrala, ostavljen je za čaj i sad se suši uz rakiju.

Provjeravajući na tanjuriću kak je džem postao čvrst, odredila sam da je gotov nakon cca 40-tak minuta.
I sad je mmmm, jami.
Dobila sam 2 male teglice i pola zdjelice koja je već i oprana jer smo već sve pojeli :)

Dovršavanje projekata...kaširanje!

Nekad je teško završiti nešto što je započeto, iz ovog ili onog razloga. No to ne znači da "to" nije u funkciji.
Uglavnom se ne zamaram s činjenicom da nešto nije dovršeno, ako mi to nešto nije neophodno, ali ove prazne crne fotke na mom blogu me izluđuju.
Obzirom da me prošla ljutnja jer mi je moj dragi slučajno izbrisao fotke koje sam uredila i postavila na postove, upustila sam se u njihovo vračanje na mjesto, kako ovaj moj projekt ne bi ostao nedovršen.
Trebat će mi još malo vremena da postavim stvari na svoje mjesto, ali sretna sam jer sam već četiri posta vratila , nazovimoga, u prvobitni pogled.
Jeeee! Sad mi je malo lakše.

Imam nekoliko projekata koji nisu dovršeni, a bojim se da neki neće nikad to ni biti.
Jedan od njih je kućica za lutke.
Iskušavala sam metodu kaširanja uz pomoć home-made ljepila za kaširanje od brašna. Bilo je zanimljivo i Moj Kolačić je i u tome uživao,ali više se ne sjećam gdje sam skinula recept i ne mogu ga naći.

No ni ne treba mi jer mi se tehnika ne da ponavljati. Nije me se dojmilo. Zato mi se vjerojatno nije ni dalo dovršavati s bojanjem i uređivanjem kućice koja trenutno služi kao mala polica na kojoj su gumene životinje koje gledaju u daljinu. Tako je jedan projekt ostao nedovršen i nikad se vjerojatno neće niti završiti.

No za znatiželjnike izgledao je ovako:

Ljepljenje kutija od cipela

Pregled idejnog rješenja

ljepljenje sjeckanih novina-nikad kraja

Dodavanje temeljne bijele boje koja je i ostala kao trajno završno rješenje.

Na kraju mogu samo reči da kućica "služi svrsi".
Ponekad je i to dovoljno.

Novi laptop vrhunskog dizajna!

Dok lječimo jednu dosadnu prehladu , a Mama Karaljica je morala malo svojeg posla raditi doma, Mali Kolačić je zaključio da i njoj treba kompjutoj.

Dok smo se sladili finom bombonjerom sinula nam je ideja!

I krenula je brzinska izrada novog lapetopa vrhunskog dizajna.

Kad se unutrašnjost u kojoj su mali slatki zalogajčići, okrene, dobije se vrlo funkcionalna tipkovnica.

Ljepilom se zaljepi stražnja strana, koja uz pomoć škara postaje preklopni ekran.

I za posljednji "touch" sa , naravno rozom, trakicom učvrstimo stranice "ekrana" da se preklop  ne bi preklopio do kraja. Jedan miš sa skrolom, uštekan rozom trakicom u laptop, nastao je od donjeg dijela nekog jajčeka iznenađenja koje stoji u igračkama neiskorišteno.
Slikica , najdražeg trenutno, Bambija je desktop tema i Mali Kolačić može otvoriti svoj blog!

Sad se svi tipkamo

Kao prava prosječna familija, svako ima svoje!